Komentari On/Off

< lipanj, 2009  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Lipanj 2009 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sve

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

četvrtak, 18.06.2009.

Ništa važnog

Zamalo sam zaboravila na ovaj blog XD.
A desi se.Jedva sam se prisjetila nadimka i šifre...
Ovaj post nema smisla baš.
Moram spremiti sobu-nered je prestrašan.
Moram i redizajnirati ovaj blog.
Imam vremena,ali sam ljenčina.eh.bzvz.
Ali napravit ću to ja...ali je pitanje kad.
Eh da,moram poslati paket prijateljici >_<
od 10.mj nikako da ga joj pošaljem D: treba me ubiti.
Imam blokadu.
imam fotić,lijepo je vrijeme,al ništa...
Moram naučit nove stvari u fotoshopu.
Moram nacrtat 75 crteža.iako neznam crtat,al dobro.
Spava mi se,a nemogu spavati,bioritam mi je poremečen.
Ja bih van,al nemam s kim.Gamad prokleta.
Želim se preseliti u Zagreb.
Podsjećam ovim putem Denisa na dogovor o FEŠTICAMA!
Volim svoje Miceke.
Išla bih na bazene navećer.
Lijen pozdrav vam šaljem,uhvatila me fjaka.

time Pictures, Images and Photos


| komentari (2) | print | # |

ponedjeljak, 29.09.2008.

Izlazak Sunca...

Možda je ovo novi izlazak sunca?
Tko zna.Možda je to samo privid.
Ali neka ostane to, za sad, pozitivna pojava.

U ovom trenutku želim biti pozitivna,barem malo.

Sada,vidim neke svoje greške,ali tko zna koliko će to dugo potrajati?
Neznam ni ja,al nadam se da više neću raditi glupe greške u životu.
Bar ne ovako glupe....

Zanemarimo to sada.
Trenutno sam puna neke pozitivne energije.
Ambiciozna sam.
Možda je to manija?
Dio bipolarnog poremecaja?
Neznam.

Ali liječnici su mi dijagnosticirali neurotičnost i šizofreniju.
Ah,ne zanima me to.
Ako sam luda, luda sam zbog sebe,a ne zbog drugih.
Takva sam kakva jesam,ne mogu i ne želim se mijenjati.
Od sad pa nadalje,ne želim više pokleknuti pred nićim.
Dosrta mi je pravila i normi.
Odstupam,i ne žalim.
Ja sam sebi normalna.
To je glavno,to je ono bitno.

Želim dosta toga.(putovati,voljeti,pričati,dijeliti snove,raditi nešto kreativno,uživati....)
I to su mi neki ciljevi,želim ih ostvariti.
Kad ću ako ne sad?
Mladost je prolazna.
Vrlo....

Mislim da sam nešto zaključila.
Makar ovo sve izgleda glupo i balavo.
Tko zna...
Neznam ni ja,a ni vi.

Uglavnom.Bolje sam.Koliko će ovo trajati,trajati će.
Trebam nešto napraviti.
Želim.Volim.Mogu.

Ova promjena je izlazak mog osobnig Sunca.







| komentari (11) | print | # |

subota, 02.08.2008.

Retrospekcija

Spremala sam svoju sobu. Bacala stare i nevažne stvari ,prisječala se raznih događaja koji su se dogodili kad su ti predmeti bili aktualni.Loše je to,to budi emocije koje nisu baš poželjne.
Našla sam hrpu papira.Neki su izšarani,ispisani,poderani ili jednostavno prazni.
Bilo je svakakvih riječi napisanih,pa prekriženih i misli također.Te rečenice izgubljene u vremenu nisu trebale imati nikakav značaj,a ipak,podsjetile su me,makar su bile zaboravljene.
Bol me preplavila.Ona čista,snažna ,hladna...
Došla sam k sebi polako.Trnci su me prolazili,polako.
Nisam znala što sve ovo znači.
Opća zbunjenost me obuzela.
A tada sam shvatila.
Glavni svoj neprijatelj sam zapravo ja.Sama sebi neprijatelj.
Da,ali sada više nije tako,pomirila sam se sama sa sobom.
Prošlost se mora zaboraviti.Nema nazad.Ovo je ultimatum.
Jer ovako više ne mogu.
Ili ću biti prava ja ili neću više ništa biti.
Sve ili ništa,odluka je pala.
Ja ću biti ja,zauvijek.
Grižnja savjesti,nastojanja spašavanja onog što je već propalo,patnja,bol,laži,samozavaravanje,glumljenje onog što nisam,igranje mučenice...
Ja kažem: NIKADA VIŠE!
Nikada više...
Od sada pa nadalje se ne želim više nikad ponašati po tuđim principima.
Gotovo je.
Sada sam egoista. Kao i uvijek.
Drago mi je.
Vratih se.Dođoh napokon k sebi.
Shvatila sam neke stvari.
Biti će bolje.
A moj vitez,neka dođe kad dođe,biti će vrlo časno dočekan.

*ostavljam ružu*


| komentari (10) | print | # |

petak, 27.06.2008.

Sunce...

Izašla sam.
Van na sunce.Mislila sam da ću umrijeti.
Bilo mi je vruće,a koža hladna.
Čudno.
Sun.
Hodala sam,probala sam zaboraviti,družla sam se.
Ne pomaže.
Jedino što sam tim podhvatom dobila je to da je moja bijeda put potamnila.
Ne volim to.
Osjećam se praznom.

Vrijeme leti.
Ali ja to ne primječujem,moje vrijeme je stalo.
Kao kad starinski džepni sat padne,razbije se staklo i on stane.
Krhotina vremena.Nepomična.
Pokušala sam.
antique pocket watch

Ljudi su kao biljke.Promatraš ih,nešto naprave i ponovno su iste.
Kako ih vjetar njiše toliko su zanimljive.

Dosađujem sebi,pa i drugima.
Neznam kako to promijeniti.
Situacija je takva,netko mi nešto priča,a ja gledam u jednu točku i pravim se da sve razumijem.

Možda ću ići psihijatru...
Mada mi ni on ne može pomoći.
Prekompleksna sam,nebi razumio.
Kako bi me razumio kada ni ja sebe nekad ne razumijem.
Besmislica...

Želim pobjeći i odmoriti se.
Negdje u prirodu,u šumu,livadu,u polje.
Ne želim sama ići.Neka me netko prati.

Ali tko?
Nemam nikog.
Sama sam.
Lutam.
Ja sam duh prošlog vremena koji se izgubio u daljini.

U nadi je spas?
A ako nema spasa,što je u nadi?
Iluzija.

"Vivica I wish you well..."


| komentari (21) | print | # |

nedjelja, 08.06.2008.

Vječan pad u tamni ponor

Dakle, ovo sam ja?
Kako je do ovog došlo?
Kakva greška u kozmosu se desila da je ovo moguće?
Strogo čuvana tajna,zapečačena ili samo ne želim priznati sebi da sam to ja?

Pa evo,priznajem.
Da,to sam ja.
Bila sam na vrhu sad sam na dnu.
Ali sve što jednom padne,jednom će se ponovno vinuti u visine.
Hoću...
Ali još uvijek neznam kad.
Znati ću jednog dana...

Bila sam nekad najbolja,da bila sam to ja.
A sada sam slomljena.

Reći ću kako je do toga došlo!

Jednom bješe jedna djevojčica
Ona je bila vrlo simpatična duša
Voljela je prirodu
Bila je prema svima dobra i pomagala je svima
Bila je prostodušna,ali ipak profinjena
Dobro izbalansirane osobine
Znala se braniti kada je to bilo potrebno,a znala je i napasti.
Ali sve u svemu bila je malena bijela ruža koja je tek propupala.

Jednoga dana ona se počela družiti s krivim osobama
Pokvarenim,ona to nije tada znala,prema njoj su bili dobri.
Ona im je vjerovala,smatrala ih je drugovima.
Bila je dobra prema njima mislila je da zna sve o njima.

Zaljubila se u jednog od tih.
Bio je stariji,za nju u njenim godinama je to bilo mnogo,čak 5 godina.
Ali ona je zanemarila to.Poklonila mu je dušu,onako čistu.
Zaveou ju je slatkim riječima(ne sexualno)
I ona je mislila da je to ljubav.
Šaputanje slatkih riječi,toplina,sigurnost,poljubac...
On se napio jednom,rekao je strašne stvari,djevojčica nije mogla vjerovati da bi on to rekao.

Slomljeno srce,u grudima joj krvari.
Nakon nekog vremena pokušala je opet,ali on je opet govorio strašne stvari.
Zaklela se da će mu se osvetiti,da će pronači nekog drugog.
Svog princa.
S kojim će vratiti ovome bol koju joj je nanio.
Slatke li osvete,imala je plan,motiv i sve.
Zadovoljila se time,vratit će mu milo za drago.

Prolazilo je vrijeme,ona je još uvjek znala patiti za njim.
Ali je tražila svog princa.
Jednog dana mislila je da ga je pronašla.
Srce je bilo popravljeno!
A njen princ je bio ranjen,i ona je njemu popravila srce.
Ruža je cvala.
Djevojčica je bila sretna mislila je da je to ljubav.
Prevarila se.
On ju je ostavio,hladnokrvno,isčupao joj srce.
A sve je bilo savršeno...Kako to?

Princ je bio lažan,varalica,lažov!Ukrao joj je srce,ali ona ga je uzela nazad.
Bila je zbunjena razmišljala je,patila,htjela je umrijeti,mislila je da ga je voljela mnogo.
To je istina,voljela ga je kao prijatelja,to nije bio pravi princ,on je nešto više,nešto savršenog.

Tratila je vrijeme,hranila se laskanjem mladića i njihovim udvaranjem.
Voljela je poklone i odanost.
Razmazili su je.Lagala im je,ona nije nikog od njih voljela,voljela je samo jedog kojeg još nije srela.

Prošlo je i to,djevojčica se sama zabavljala tratila vrijeme u svojim msilima
vidjela je princa.bio je daleko.Ali vidjela ga je.
Stvorio se i taj princ.Bila je oprezna,ali izgleda ne dovoljno.
Princ ju je obasipao komplimentima,razgovorima,
Pričali su o ljubavi,životu,smrti.Bio je pametan i drag.
Djevjčica je mislila da je on pravi da mora biti.
Dala mu je srce i riječ.I on njoj.Ali povukao ga je od nje.
Nestao je.Opet je djevojčica sama.Nema princa.
Ruža još cvjeta,ali latice otpadaju.Krvari srce djevojčino.

I tako,sada sam ovjde.sama,nema nikog,samo bijeli papir i kapi krvi iz mog srca.
Ležim,na svili,okružena ružama koje cvatu i mirišu,držim jednu crvenu u ruci,
trn me ubo,grimizna rjeka teće niz moju bijelu haljinu,ljeska se,još je topla.
Tupo gledam u nebo,vjetar puše,mrsi mi raspuštenu kosu,ležim i promatram sivo nebo.
Kiša pada,kapi kiše klize po mom licu,i tijelu,hladno je.
Zaboravljam,gledam u nebo i čekam.
Zatočena sam u svom ponoru,padam i padam,nema kraja.
Bilo što što pokušam,ne uspije.Postala sam ovo što jesam.
Neznam jesam li živa ili ne?
Živa sam u smrti? ili Mrtva u životu?
Još uvijek čekam svog princa,strpljivo mada moja ruža vene.

Ostajem ležati u svom nevinjem grobu.

grave rose


| komentari (11) | print | # |

nedjelja, 25.05.2008.

Mislila sam da sam se rješila duha prošlosti.
Sada uviđam da nisam.
On se prikrio,sakrio se da ga ne vidim više.
Nadala sam se da je otišao zauvijek.
Ali on se vratio.

Stvorila sam svijet koji je ponovno bio samo moj.
Bila sam sama sebi dovoljna.
Bilo mi je svejedno.Mislila sam da sam opet pronašla sebe.
Varala sam se.

Moj svijet trune.
Iznutra i izvana.
Na sve strane se raspada.
Zidovi pucaju.
Pucam i ja...
Mentalno.

Ghost Lady

Zašto to mora biti tako?
Lagati sebe?
Da.
Zašto?
Zato.
Ne razumijem...
Nema se tu što razumijeti.
Sjeta.

Hladan vjetar luta kroz ruine mog svijeta.
Što je ostalo?
Vrlo malo.
čega?
Mene.
Wicked Condition - magic, ruins, sky, stone, gothic

Ne shvaćam to.
Mislila sam da je gotovo.
Da je zapečaćeno,spaljeno i bačeno
U dubinu tmine.
Otvorilo se,ponovono.
Varala sam sebe.
Najgori zločin.

Kajem se,kajem se mnogo.
Želim svoj svijet,želim ga natrag!
Reanimiraj.
Kako?
Nekako.
Neću uspijeti...
Možda?
Pokušaj barem.

Nađi nekog tko će ti pomoći.
Više njih,neka ti pomognu.
Gdje da ih nađem?
Tamo su gdje jesu.
Uzaludno.
Možda?

Ne želim izgubiti zadnju frontu.
Još ne...
Tražim pomoć.
Protiv njega,lijek.

Crni viteže spasi djevu!
Nije znala,zamijenila je NJEGA s tobom.Oprosti joj.
Treba joj pomoć.Hitno!
Nedaj da prijeđe na drugu stranu.
Iako je već kročila jednom nogom u crnu raku.
Vrati je.
Reanimiraj...

Love of a Knight


| komentari (22) | print | # |

nedjelja, 11.05.2008.

Osjećaj

Osjećaj prosječnosti je loš.
zašto?
Ne želim biti prosječna.
Ne želim se izgubiti u sivilu svijeta.
Ne želim postati spodoba koja luta,ne osječajući
apsolutno ništa.

Zašto to ne želim?

zato jer sam egoista i jer volim sebe.
zato jer sam ja uvijek posebna
Zato jer sam ja uvijek najbolja,najljepša,najpametnija...
Da,uvijek sam sve naj,takva sam,nema pomoći...
Da,moja pohlepa za superlativom od riječi dobar je velika.
I zato jer ne želim uzaludno potrošiti svoje vrijeme na ovoj planeti koje je kratko
i krhko poput leptirovog leta i njegovih krila.

Vidite govorim vam sve to,a ne kao neki iza leđa.
Da neznaš što misle.

Ja ne želim biti obična,
Ne želim nikako izgubiti ono što mislim da je samo moje,
samo moje,jedino što imam.
A to je moja osobnost.
Ne želim izgubiti sebe samu!
Osjećam se ludom,vjerojatno i jesam.
Ali neće me nitko spriječiti.
Odbijam izgubiti sebe.
To je nešto što nikome ama baš nikome ne želim potpuno dati.
Ne želim sebe dijeliti....
želim biti JA,samo ja ,nitko drugi,jer sam jedinstvena.

Osjećam se jadno,napušteno,izbačeno.
Kao roba s greškom.
Ili kao potrgana igračka.
Nekada je uveseljavala djecu koja su se igrala,
potrgala se,djeca su tada uvijek tužna,plaču,pogotovo
ako im je to nahdraža igračka.
Ali na kraju dobe novu igračku.
Ona zamijeni staru,i djeca zaborave na staru potrgau igračku.

Ne želim biti potrgana.
Niti zaboravljena.
Ja želim biti Ja.
Ne želim se predati i biti zombi djevojka
bez srca,mozga i duše.
Jednostavno ne želim izgubiti sebe.
I postati prosječna.
Ne ne želim biti jedna od onih koji pričaju o prošlim vremenima.
Kad je sve bilo bolje,o svojim izgubljenim snovima i neispunjenim željama.
Ne želim izgubiti vjeru u sebe i postati prosječna.Ne želim živjeti tuđi život.

Prosječna,to zvuči ljigavo.
Prosjeka se želiš riješiti,a ne postati prosječan.
Kao neka ljiga koja se hvata za sve ono što sja.Pljesan...

Ja želim sjati,a ne izgubiti boje.
Ne želim nestati i biti ništavilo.

Želim ostaviti neki trag.
A ne biti netko-nitko...

Nemora to biti nešto specijalno,ali želim pokazati
da sam tu,da nisam prosječna i obična
i da još nisam mrtva...

Želim unjeti boju u sivi svijet i pomoći drugima
koji se osjećaju kao ja,da uspiju,da se ne izgube.
Ne želim biti više sama sa svojim snovima
želim ih podijeliti sa svima.
Želim biti svima koji nešto sanjaju potpora.
Svatko je jedinstven,ne želim da osobe izgube pravoga sebe i da se sami unište,ne želim da budu ono što ne žele.

...želim ostati onakva kakva sam.
Ne želim prodati dušu i postati ono što nisam nikad bila i ono što ne želim biti.

Želim da ja ostanem ja,zauvijek!

world of gray


| komentari (21) | print | # |

srijeda, 30.04.2008.

Rane ponekad zapeku....

Eto, prošla je skoro godina dana
A ja čekam uzaludno i nadam se,
da ja se još uvijek nadam
da ćeš reći kako baš JA nedostajem
u tvome životu, kako nisi bez mene više svoj i da me OPET voliš...

Znam i svjesna sam toga da ŽIVIM u carstvu mašte,
U imaginarnome svijetu, kojime vladam ja, gdje je sve po mome i gdje sve znam.
Znam da taj svijet ne postoji, da je to SAMO fragment mojeg srca
Koje se još bori...
za odavna izgubljenu bitku...

Requiem

U toj bitki sam dala sve,
iscrpila dušu i tijelo do zadnje granice
Bila sam na izmahu svojih snaga,ali
srce je reklo NE!!!

Moje je srce puklo, i to se ne može popraviti
Ne, ali u krhotinama još uvijek kuca nada i ne predaje se...

DREAM;

Možda je to naivno, ali ja ipak vjerujem
da će jednog dana kucati jače...
Možda ne zbog tebe, već zbog
nekog drugog koji će me potpuno razumijeti
i neće se pretvarati
i neće mi zadrti oštar mač u srce
Kao što si to učinio ti...


Moje krvavo srce,prepuno tuge,boli i jada
Kuca,dalje...
rasuti fragmenti se odbijaju predati,
Jer makar u mojim SNOVIMA
više se ne pojavljuješ ti!

goth heart





| komentari (7) | print | # |

ponedjeljak, 21.04.2008.

Ljetu bijaše kraj...

purple daisy
Dakle,savršenstvo je prolazno,kao i sve drugo.
Došao je kraj ljeta.Prošlogodišnjeg ljeta.
Koje pamtim kao jedno od najboljih do sada.
Bio je to dan rastanka,čudan dan,nejasan i nekakoljubičast...
Sišli smo sa tramvaja,htjedoh kupit prazni cd,al nije ga bilo.
Uzaludno.
Ta stanka,je bila planirana.
Htjela sam jedan trenutak,zaustaviti vrijeme,htjela sam sjećanje.
Dobila sam ga.
Nebo se smračilo,sve je bilo tamno plavo,ali zapravoljubičasto...
Zrak je bio gust,sparan,topao i mekan.
Kao da je bio živ,uvlačio nam se u pore i obavijao nas.
Vrijeme pred kišu,zapravo pred ljetni pljusak.
Sjedimo na sprašnjavim stepenicama,ne obaziremo se na to.
Nismo razmišljali,bili smo previše zaokupljeni drugim mislima.
Tmurno je sve.Osjećam to,nes sviđa mi se.
Kažem ti to.Imam loš osjećaj.Nešto će se loše dogoditi.
Ti kažeš- Ne brini se,sve će biti ok.Vidjet ćeš.
Ja-Neznam,ne sviđa mi se to,taj osjećaj.
Ti-Što ti je?
Ja-Zbunjena sam...
Ti tada šutiš.
Ja- Zagrli me,molim te.
Ti me zagrliš,onako lijepo kako ti znaš.
Vruće je,a sada još više.
Ne smeta,dobro je tako.
Gledam na cestu,koja je mokra,preljeva se opet ljubičasta...
Ta boja,taj osjećaj, sve je
ljubičasto.
Pustiš me iz svojih ruku,ali ja ne bi.
Kažem ti,moram uskoro ić,a i ti isto.
Nećemo se vidjeti do zime,a možda i do ljeta.
Ti kažeš-da.znam,ne brini,sve će biti ok.
Opet si to rekao,ali ne obazirem se.
Zagrlim te,onako prašnjavi stojimo pod krovom.
Vidim tramvaj,došao je.
Ovo je kraj.
Zadnji zagrljaj za kraj,opet, sve je ljubičasto
Da ovo je definitivni kraj.
Kraj ljeta. Kraj zabave. Kraj jednog sna.
Kraj jedne priče.
Kraj naše ljubavi.
Ako je ikad bila " zaista naša"....
Zagrljaj je pukao, mi nismo više "mi".
Sada smo samo
"ja" i "ti"...
Ulazim u tramvaj,smješim ti se, i mašem, a zapravo u sebi plačem
ljubičastesuze.
I to je to,kraj.
Nema se što više reći.
Tramvaj kreće,gledam u tebe,nestaješ u daljini.
Koja je
ljubičasta...
Purple Rain




| komentari (7) | print | # |

nedjelja, 20.04.2008.

Sumrak...

Sumrak je. Sunca gotovo i nema,samo blijedi odsjaj koji zaostaje,
dok nestaje iza horizonta.
Ja sam tu,blizu,stojim i gledam taj prizor.
Ti si tu,i ti stojiš,stojiš pored mene.
Držiš me za ruku,onako niježno,samo kako ti to znaš.
Gledam u nebo,a zatim pogledam u tebe.
Ti si moje sunce koje rasvjetljuje svijet,da to si samo ti.
Najdraži.
Dok zemaljsko sunce nestaje,i ostavlja tamu za sobom
Ti sajiš,čak i u mraku,da čak i u mraku.
Nemogu prestati da te gledam. Spržit ćeš me.
Uživam u tome,tonem,ja tonem u tvoju svjetlost.U beskraj.
Neka sve nestane.
Samo nemoj ti.Nemojmo mi nestati.
Ostanimo ovako zauvijek.
Ti me grliš odjednom,sve je mutno,da mutno je.
Od tvoje i moje kose što se isprepliće.
Tvoja toplina na mojoj koži i sjene svijeta i mi sami u mraku,zagrljeni.
Savršenstvo...

Love


| komentari (1) | print | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.